Nova industrijska revolucija
18.02.2016
80% evropskih inovacija su industrijski projekti i oni obično predstavljaju oko 75% ukupnog izvoza regije. Razmatrajući direktne efekte ovoga na nivo usluga, mogli bismo biti u iskušenju da industriju smatramo glavnim ekonomskim resursom Evrope.
Ipak, u posljednjih 10 godina, mnoge klasične industrijske aktivnosti su prebačene u druge oblasti povećavajući zapravo konkurenciju između razvijenih i zemalja u razvoju.
Dok Njemačka i Istočna Evropa nastavljaju ulagati u tipične industrijske sektore, ostale evropske zemlje odlučile su fokusirati svoje napore na različite druge sklopove aktivnosti. Osobito Francuska i UK zabilježile su pad u “tradicionalnoj” proizvodnji.
Da li će ovo biti novi trend u Evropi? Da li se oni s velikim iskustvom u industriji prelaze na područja istraživanja i razvoja, ostavljajući Njemačku i Istočnu Evropu da se brinu o proizvodnim procesima u regiji?
Svjetski industrijski trendovi
Stvari se mijenjaju. Dok je u 90-ima dodana vrijednost proizvodnih procesa bila oko 3.451 milijardi eura i industrija je bila uglavnom koncentrisana u 6 zemalja: SAD, Japan, Njemačka, Italija, UK i Francuska, danas svjedočimo porastu poslova u Kini (39%) i Brazilu (23%) i padu u Njemačkoj (8%), Francuskoj (20%) i UK (29%).
Prvi industrijski preokret vodili su BRIC (Brazil, Rusija, Indija & Kina), odmah zatim slijede Poljska, Rumunija i Češka. U današnje vrijeme zemlje u razvoju generiraju 40% ukupne dodane industrijske vrijednosti.
Drugi trend je prepoznat u zapadnoevropskim zemljama. Neke od njih su zadržale značajan udio tržišta dok su smanjivale broj poslova povezanih s proizvodnjom. Njemačka, Italija i Švicarska još uvijek pokrivaju 20% globalne industrije. U međuvremenu, druge zemlje (Francuska, Španija, UK) su pale i u vrijednosti i u broju poslova.
Štaviše, istočnoevropske zemlje (posebno Poljska, Rumunija i Češka) masivno su apsorbirale dio procesa jer su bile u osnovi industrijalizovane prije nego što je operativni prelazak sa zapada na istok počeo.
Velika prednost ovih zemalja je niži trošak rada i visok razvojni potencijal. Nove automatske proizvodne kapacitete u regiji će olakšati prijelaz složenijih procesa i aktivnosti u Istočnu Evropu.
4. industrijska revolucija
Čak od početka 21. stoljeća digitalni svijet je uticao na sve procese i poslovne modele. E-Inovacija ima ogroman uticaj na oba aspekta – socijalne i ekonomske. Ljudi kažu da ono što smo do sada doživjeli je samo 10% od onoga što će u konačnosti biti.
Kao što Roland Berger kaže, četvrta industrijska revolucija je u toku. Već postoje sektori koje ona uveliko utiče dok će drugi uhvatiti korak postepeno i u opuštenijem ritmu.
Ono što je jasno je da nema povratka. Uskoro će sve biti automatski i digitalizovano.
Cyber svijet
IT sistemi su već jezgro cjelokupnih proizvodnih procesa. Nova industrijska vizija predviđa međusobnu povezanost sa svim podsistemima, procesima, unutrašnjim i vanjskim ciljevima, klijentima i dobavljačima.
Automatizacija
Roboti su preuzeli mnoge dijelove klasičnih proizvodnih procesa. Količina multifunkcionalne opreme se gotovo udvostručila od 2004. Ubrzo će mašinerija postati još inteligentnija, sposobna da se prilagodi, komunicira i interaktivno djeluje s drugim elementima povezanim s proizvodnim procesima.
Veliki podaci
Novi proizvodni kapaciteti će generirati ogromnu količinu podataka koje će biti potrebno sačuvati, obraditi i analizirati. U Francuskoj, 63% menadžera aktivnih u industrijskim oblastima smatra da je cyber sigurnost novo područje odgovorno za povećanje konkurentnosti. Inovativne metode povezane s velikim podacima bi stvarale nove verzije očuvanja i upotrebe informacija.
Novi oblici povezivanja
Industrijska budućnost predviđa da će digitalni svijet biti povezan s pravim. Ovo se prevodi u fizičke objekte uronjene u digitalne otiske. Cijela proizvodnja zasnovana na integrisanim sistemima će biti sve više rasprostranjena širom svijeta. Svaka oprema posebno će znati kada će komponenta biti spremna unutar proizvodnog ili lanca distribucije/snabdjevanja. Strojevi će automatski prilagođavati nizove procesa i nezavisno izvoditi finalne dijelove, dok će preuzimati većinu aktivnosti koje se sada ručno sprovode.
Energijska učinkovitost i decentralizacija
Klimatske promjene i nedostatak tradicionalnih resursa su važni faktori koji utiču na novu industrijsku revoluciju.
Korištenje obnovljivih i nuklearnih resursa se mora uzeti u obzir. Imajući to na umu, razvijat će se novi samoodrživi industrijski formati, kreirajući nove prilike za one aktivne u izgradnji potrebne infrastrukture.
Virtualna industrijalizacija
Nova industrijska revolucija će stvoriti virtualne proizvodne kapacitete sposobne za automatsku proizvodnju fizičkih dobara. Svaki proizvodni proces će biti potaknut i verificiran na digitalni način. Tek ako konačno rješenje bude potpuno prihvaćeno, parametrijska i digitalna matrica će biti u potpunosti uploadovana u sisteme i proces proizvodnje će biti efektivno i virtualno kontrolisan.
Kakve posljedice će industrijska revolucija imati na stvarne proizvodne kapacitete?
Klasična preduzeća će i dalje biti prisutna na tržištima, ali glavni igrači u svakom polju aktivnosti će sigurno izmijeniti potpuno ili djelomično svoje organizacione sheme, kompetencije i fokus na funkcije. Sigurno će u takvom kontekstu pojaviti novi učesnici namećući nevjerojatno nove metode i poslovne modele. Tehničke inovacije povezane s internetom i pametnim telefonima nisu bile uspješne slučajno, već zato što su pokrivale složeniju društvenu potrebu. Više ili manje ista stvar će se desiti tokom industrijske revolucije, koja će donijeti ekstremne izazove za one koji sada djeluju na tržištu.
Ritam promjena ovisi o prirodi svake industrije ponaosob.
Koliko bi Evropa trebala uložiti da bi ostala na vrhu događaja?
- Njemačka, Irska, Austrija, Švedska i Finska su zemlje s visokim stepenom fleksibilnosti i inovativnosti i s velikim kapacitetom proizvodnje.
- Nizozemska, Belgija, Danska, UK i Francuska su zemlje s visokim stepenom fleksibilnosti i inovativnosti, ali s smanjenim kapacitetom proizvodnje.
Češka Republika, Slovačka, Mađarska, Slovenija, Litvanija, Italija, Estonija, Poljska, Rumunija, Hrvatska, Bugarska se smatraju tradicionalističkim partnerima, dok se Španija i Portugal vide kao neodlučni.
