Nova industrijska revolucija
18.02.2016

80% evropskih inovacija su industrijski projekti i oni obično predstavljaju oko 75% cjelokupnog izvoza regije. Uzimajući u obzir direktne efekte ovoga na nivo usluga, mogli bismo biti u iskušenju da industriju smatramo glavnim ekonomskim resursom Evrope.

Ipak, u posljednjih 10 godina, mnoge klasične industrijske aktivnosti su prebačene u druge oblasti, zapravo povećavajući konkurenciju između razvijenih i zemalja u razvoju.

Dok Njemačka i Istočna Evropa nastavljaju ulagati u tipične industrijske sektore, druge evropske zemlje odlučile su fokusirati svoje napore na različite druge skupove aktivnosti. Posebno su Francuska i UK zabilježile pad u “tradicionalnoj” proizvodnji.

Hoće li ovo biti novi trend u Evropi? Da li se oni s velikim iskustvom u industriji prebacuju na oblasti istraživanja i razvoja, ostavljajući Njemačku i Istočnu Evropu da se brinu o proizvodnim procesima u regiji?

Svjetski industrijski trendovi

Stvari se mijenjaju. Dok je u 90-ima dodana vrijednost proizvodnih procesa iznosila oko 3,451 milijardi EUR i industrija je bila uglavnom koncentrisana u 6 zemalja: SAD, Japan, Njemačka, Italija, UK i Francuska, danas svjedočimo porastu poslova u Kini (39%) i Brazilu (23%) i padu u Njemačkoj (8%), Francuskoj (20%) i UK (29%).

Prvi industrijski preokret predvodio je BRIC (Brazil, Rusija, Indija & Kina) odmah praćen Poljskom, Rumunijom i Češkom Republikom. Danas zemlje u razvoju generišu 40% ukupne industrijske dodane vrijednosti.

Drugi trend je uočen u zapadnoevropskim zemljama. Neke od njih su zadržale značajan tržišni udio, dok su smanjivale broj poslova povezanih s proizvodnjom. Njemačka, Italija i Švicarska i dalje pokrivaju 20% globalne industrije. U međuvremenu, druge zemlje (Francuska, Španija, UK) smanjile su se i po vrijednosti i po broju poslova.

Štaviše, istočnoevropske zemlje (posebno Poljska, Rumunija i Češka Republika) masovno su apsorbovale dio procesa uglavnom zato što su bile u osnovi industrijalizovane prije nego što je operativni transfer sa Zapada na Istok počeo.

Velika prednost ovih zemalja sastoji se u nižem trošku rada i visokom razvojnom potencijalu. Novoautomatski proizvodni kapaciteti u regiji olakšaće tranziciju složenijih procesa i aktivnosti u Istočnu Evropu.

Četvrta industrijska revolucija

Još od početka 21. stoljeća digitalni svijet je uticao na sve procese i poslovne modele. E-inovacija ima ogroman uticaj i na društvene i na ekonomske aspekte. Kaže se da je ono što smo do sada iskusili samo 10% od onoga što će na kraju biti.

Kako Roland Berger kaže, četvrta industrijska revolucija je u toku. Već postoje sektori na koje ona snažno utiče, dok će drugi sustizati korak po korak i opuštenijim ritmom.

Ono što je jasno jeste da nema povratka. Uskoro će sve biti automatski i digitalizovano.

Kibernetički svijet

IT sistemi su već jezgro cjelokupnih proizvodnih procesa. Nova industrijska vizija predviđa međusobnu povezanost sa svim podsistemima, procesima, internim i eksternim ciljevima, klijentima i dobavljačima.

Automatizacija

Roboti su preuzeli mnoge dijelove klasičnih proizvodnih procesa. Količina multifunkcionalne opreme se gotovo udvostručila od 2004. Uskoro će mašinerija postati još inteligentnija, sposobna da se prilagođava, komunicira i interaguje s drugim elementima povezanim s proizvodnim procesima.

Veliki podaci

Novi proizvodni kapaciteti generisaće ogroman iznos podataka koje će biti potrebno sačuvati, obraditi i analizirati. U Francuskoj, 63% menadžera aktivnih u industrijskim domenima smatra sajber bezbjednost novim područjem odgovornim za povećanje konkurentnosti. Inovativne metode povezane s velikim podacima kreiraće nove verzije očuvanja i upotrebe informacija.

Novi oblici povezivosti

Industrijska budućnost predviđa da će digitalni svijet biti povezan sa stvarnim. Ovo se prevodi u fizičke objekte uronjene u digitalne otiske. Cijela proizvodnja zasnovana na integrisanim sistemima biće sve više rasprostranjena širom svijeta. Svaka oprema ponaosob će znati kada će komponenta biti spremna unutar proizvodnog ili lanca distribucije/snabdijevanja. Mašinerija će automatski prilagođavati nizove procesa i nezavisno isporučivati finalne dijelove, dok će preuzimati većinu aktivnosti koje se sada ručno sprovode.

Energijska efikasnost i decentralizacija

Klimatske promjene i nedostatak tradicionalnih resursa su važni faktori koji utiču na novu industrijsku revoluciju.

Upotreba obnovljivih i nuklearnih resursa mora se uzeti u obzir. Imajući to na umu, razvijaće se novi samoodrživi industrijski formati, stvarajući nove prilike za one aktivne u izgradnji potrebne infrastrukture.

Virtuelna industrijalizacija

Nova industrijska revolucija stvoriće virtuelne proizvodne kapacitete sposobne da automatski proizvode fizička dobra. Svaki proizvodni proces biće stimulisan i verifikovan na digitalni način. Tek ako konačno rješenje bude u potpunosti prihvaćeno, njegova parametarska i digitalna matrica biće u potpunosti uploadovana u sisteme i proces proizvodnje biće efektivno i virtuelno kontrolisan.

Kakve će reperkusije industrijska revolucija imati na stvarne proizvodne kapacitete?

Klasična preduzeća će i dalje biti prisutna na tržištima, ali glavni akteri u svakom polju aktivnosti će zasigurno potpuno ili djelimično izmijeniti svoje organizacione sheme, kompetencije i fokus na funkcionalnosti. Sigurno je da će se u takvom kontekstu pojaviti novi učesnici, namećući zadivljujuće nove metode i poslovne modele. Tehnološke inovacije povezane s internetom i pametnim telefonima nisu bile uspješne slučajno, već zato što su pokrile složeniju društvenu potrebu. Više-manje ista stvar desiće se tokom industrijske revolucije, koja će donijeti ekstremne izazove za one koji trenutno djeluju na tržištu.

Ritam promjena zavisi od prirode svake industrije ponaosob.

Koliko bi Evropa trebala ulagati da bi ostala na vrhu stvari?

• Njemačka, Irska, Austrija, Švedska i Finska su zemlje s visokim stepenom fleksibilnosti i inovativnosti i s velikim proizvodnim kapacitetom.
• Nizozemska, Belgija, Danska, UK i Francuska su zemlje s visokim stepenom fleksibilnosti i inovativnosti, ali sa smanjenim proizvodnim kapacitetom.

Češka Republika, Slovačka, Mađarska, Slovenija, Litvanija, Italija, Estonija, Poljska, Rumunija, Hrvatska, Bugarska smatraju se tradicionalističkim partnerima, dok se Španija i Portugal smatraju neodlučnim.