Nova industrijska revolucija
18.02.2016

80% europskih inovacija industrijski su projekti i oni obično predstavljaju oko 75% cjelokupnog izvoza regije. Uzimajući u obzir izravne učinke toga na razinu usluga, mogli bismo biti u iskušenju smatrati industriju glavnim gospodarskim resursom Europe.

Ipak, u posljednjih 10 godina mnoge klasične industrijske aktivnosti prenesene su u druga područja, što je zapravo povećalo konkurenciju između razvijenih i zemalja u razvoju.

Dok Njemačka i Istočna Europa nastavljaju ulagati u tipične industrijske sektore, druge europske zemlje odlučile su usmjeriti svoje napore na druge skupove aktivnosti. Posebno su Francuska i UK zabilježile pad u “tradicionalnoj” proizvodnji.

Hoće li to postati novi trend u Europi? Hoće li oni s velikim iskustvom u industriji prelaziti na područja istraživanja i razvoja, ostavljajući Njemačkoj i Istočnoj Europi da brinu o proizvodnim procesima u regiji?

Svjetski industrijski trendovi

Stvari se mijenjaju. Dok je u 90-ima dodana vrijednost proizvodnih procesa iznosila oko 3,451 milijardi EUR, a industrija je bila uglavnom koncentrirana u 6 zemalja: SAD, Japan, Njemačka, Italija, UK i Francuska, danas svjedočimo porastu broja radnih mjesta u Kini (39%) i Brazilu (23%) te padu u Njemačkoj (8%), Francuskoj (20%) i UK (29%).

Prvi industrijski zaokret predvodio je BRIC (Brazil, Rusija, Indija i Kina), odmah nakon kojeg su uslijedile Poljska, Rumunjska i Češka. Danas zemlje u razvoju generiraju 40% ukupne industrijske dodane vrijednosti.

Drugi trend razabran je u zapadnoeuropskim zemljama. Neke su od njih nastavile zadržavati značajan tržišni udio, dok su smanjivale broj radnih mjesta povezanih s proizvodnjom. Njemačka, Italija i Švicarska i dalje pokrivaju 20% globalne industrije. U međuvremenu su druge zemlje (Francuska, Španjolska, UK) smanjile i vrijednost i broj radnih mjesta.

Štoviše, istočnoeuropske zemlje (posebno Poljska, Rumunjska i Češka) masovno su apsorbirale dio procesa ponajprije zato što su u osnovi bile industrijalizirane prije nego što je operativni transfer sa Zapada na Istok započeo.

Velika prednost ovih zemalja sastoji se u nižim troškovima rada i visokom razvojnom potencijalu. Novo automatizirana proizvodna postrojenja u regiji olakšat će prijelaz složenijih procesa i aktivnosti u Istočnu Europu.

Četvrta industrijska revolucija

Još od početka 21. stoljeća digitalni je svijet utjecao na sve procese i poslovne modele. E-inovacija ima ogroman utjecaj i na društvene i na ekonomske aspekte. Kaže se da je ono što smo do sada iskusili samo 10% onoga što će na kraju biti.

Kao što kaže Roland Berger, četvrta industrijska revolucija je u tijeku. Već postoje sektori snažno pod njezinim utjecajem, dok će drugi sustizati korak po korak i opuštenijim ritmom.

Ono što je jasno jest da nema povratka. Uskoro će sve biti automatizirano i digitalizirano.

Kibernetički svijet

IT sustavi već su srž cjelokupnih proizvodnih procesa. Nova industrijska vizija predviđa među povezivost sa svim podsustavima, procesima, internim i vanjskim ciljevima, klijentima i dobavljačima.

Automatizacija

Roboti su preuzeli mnoge dijelove klasičnih proizvodnih procesa. Količina multifunkcionalne opreme gotovo se udvostručila od 2004. Uskoro će strojevi postati još inteligentniji, sposobni se prilagođavati, komunicirati i interaktirati s ostalim elementima povezanim s proizvodnim procesima.

Veliki podaci

Nova proizvodna postrojenja generirat će golemu količinu podataka koje će trebati pohraniti, obraditi i analizirati. U Francuskoj 63% menadžera aktivnih u industrijskim domenama smatra kibernetičku sigurnost novim područjem odgovornim za povećanje konkurentnosti. Inovativne metode povezane s velikim podacima stvorile bi nove verzije očuvanja i korištenja informacija.

Novi oblici povezivosti

Industrijska budućnost predviđa da će digitalni svijet biti međusobno povezan sa stvarnim. To se prevodi u fizičke objekte uronjene u digitalne otiske. Cijela proizvodnja temeljena na integriranim sustavima bit će sve raširenija diljem svijeta. Svaka pojedinačna oprema znat će kada će komponenta biti spremna unutar proizvodnog ili distribucijskog / opskrbnog lanca. Strojevi će automatski prilagođavati niz procesa i samostalno izvoditi završne dijelove, dok će preuzimati većinu aktivnosti koje se sada obavljaju ručno.

Energijska učinkovitost i decentralizacija

Klimatske promjene i manjak tradicionalnih resursa važni su čimbenici koji utječu na novu industrijsku revoluciju.

Uporabu obnovljivih i nuklearnih resursa treba razmotriti. Imajući to na umu, razvit će se novi samoodrživi industrijski formati, stvarajući nove prilike za one koji su aktivni u izgradnji potrebne infrastrukture.

Virtualna industrijalizacija

Nova industrijska revolucija stvorit će virtualna proizvodna postrojenja sposobna automatski proizvoditi fizičku robu. Svaki će proizvodni proces biti simuliran i provjeren na digitalan način. Samo ako će konačno rješenje biti u potpunosti prihvaćeno, njegova parametarska i digitalna matrica bit će u potpunosti učitana u sustave, a proizvodni proces bit će učinkovito i virtualno kontroliran.

Kakve će reperkusije industrijska revolucija imati na stvarne proizvodne kapacitete?

Klasična poduzeća nastavit će biti prisutna na tržištima, ali glavni će igrači u svakom području djelovanja zasigurno u potpunosti ili djelomično mijenjati svoje organizacijske sheme, svoje kompetencije i svoj fokus na funkcionalnostima. Sigurno će se, u takvom kontekstu, pojaviti novi akteri, namećući iznenađujuće nove metode i poslovne modele. Tehnološke inovacije povezane s internetom i pametnim telefonima nisu bile uspješne slučajno, već zato što su pokrile složeniju društvenu potrebu. Manje-više isto će se dogoditi tijekom industrijske revolucije, koja će donijeti ekstremne izazove za one koji su trenutno aktivni na tržištu.

Ritam promjena ovisi o prirodi svake pojedine industrije.

Koliko bi Europa trebala ulagati kako bi ostala na vrhu?

• Njemačka, Irska, Austrija, Švedska i Finska zemlje su s visokim stupnjem fleksibilnosti i inovativnosti te s velikim proizvodnim kapacitetom.
• Nizozemska, Belgija, Danska, UK i Francuska zemlje su s visokim stupnjem fleksibilnosti i inovativnosti, ali s reduciranim proizvodnim kapacitetom.

Češka Republika, Slovačka, Mađarska, Slovenija, Litva, Italija, Estonija, Poljska, Rumunjska, Hrvatska, Bugarska smatraju se tradicionalističkim partnerima, dok se Španjolska i Portugal smatraju kolebljivima.