Nova industrijska revolucija
18.02.2016

80% europskih inovacija industrijski su projekti i obično predstavljaju oko 75% cjelokupnog izvoza regije. S obzirom na izravne učinke toga na razinu usluga, mogli bismo biti u iskušenju smatrati industriju glavnim gospodarskim resursom Europe.

Ipak, u zadnjih 10 godina mnoge klasične industrijske aktivnosti prenijele su se u druga područja povećavajući zapravo konkurenciju između razvijenih i zemalja u razvoju.

Dok Njemačka i Istočna Europa nastavljaju ulagati u tipične industrijske sektore, druge europske zemlje odlučile su usmjeriti svoje napore na različite skupove aktivnosti. Posebno Francuska i UK zabilježile su pad u "tradicionalnoj" proizvodnji.

Hoće li to postati novi trend u Europi? Hoće li oni s velikim iskustvom u industriji prelaziti na područja istraživanja i razvoja ostavljajući Njemačkoj i Istočnoj Europi da se brinu o proizvodnim procesima u regiji?

Svjetski industrijski trendovi

Stvari se mijenjaju. Dok je u 90-ima dodana vrijednost proizvodnih procesa iznosila oko 3.451 milijardi EUR, a industrija je bila uglavnom koncentrirana u 6 zemalja: SAD, Japan, Njemačka, Italija, UK i Francuska, danas svjedočimo porastu broja radnih mjesta u Kini (39%) i Brazilu (23%) te padu u Njemačkoj (8%), Francuskoj (20%) i UK (29%).

Prvi industrijski pomak vode BRIC (Brazil, Rusija, Indija i Kina), odmah nakon toga slijedeći Poljska, Rumunjska i Češka. Danas zemlje u razvoju stvaraju 40% ukupne industrijske dodane vrijednosti.

Drugi trend razaznaje se u Zapadnoeuropskim zemljama. Neke od njih nastavile su zadržavati značajni udio na tržištu dok su smanjile broj radnih mjesta povezanih s proizvodnjom. Njemačka, Italija i Švicarska i dalje pokrivaju 20% globalne industrije. U međuvremenu su druge zemlje (Francuska, Španjolska, UK) smanjile vrijednost i broj radnih mjesta.

Dalje, Istočnoeuropske zemlje (posebno Poljska, Rumunjska i Češka) masovno apsorbiraju dio procesa uglavnom zbog toga što su u osnovi bile industrijalizirane prije nego što je operativni prijenos sa Zapada na Istok počeo.

Velika prednost ovih zemalja leži u nižim troškovima rada i velikom razvojnim potencijalu. Novoautomatizirana proizvodna postrojenja u regiji olakšat će prijelaz složenijih procesa i aktivnosti u Istočnu Europu.

4. industrijska revolucija

Već od početka 21. stoljeća digitalni svijet utjecao je na sve procese i poslovne modele. E-inovacija ima ogroman utjecaj na društvene i ekonomske aspekte. Ljudi kažu da ono što smo dosad doživjeli predstavlja samo 10% onoga što će na kraju biti.

Kao što kaže Roland Berger, 4. industrijska revolucija je u tijeku. Postoje sektori koji su već pod velikim utjecajem, dok će drugi sustizati korak po korak i u opuštenijem ritmu.

Ono što je jasno jest da povratka nema. Ubrzo će sve biti automatski i digitalizirano.

Kibersvijet

IT sustavi već su srž cijelih proizvodnih procesa. Nova industrijska vizija predviđa među povezanost sa svim podsustavima, procesima, unutarnjim i vanjskim ciljevima, klijentima i dobavljačima.

Automatizacija

Roboti preuzimaju mnoge dijelove klasičnih proizvodnih procesa. Količina multifunkcionalne opreme gotovo se udvostručila od 2004. godine. Uskoro će strojevi postati još inteligentniji, sposobni za prilagođavanje, komunikaciju i interakciju s ostalim elementima povezanim s proizvodnim procesima.

Veliki podaci

Nova proizvodna postrojenja generirat će ogromnu količinu podataka koje će trebati sačuvati, obraditi i analizirati. U Francuskoj 63% menadžera aktivnih u industrijskim domenama smatra kibernetičku sigurnost novom skupinom zaduženom za povećanje konkurentnosti. Inovativne metode vezane uz velike podatke stvorit će nove verzije očuvanja i korištenja informacija.

Novi oblici povezanosti

Industrijska budućnost predviđa da će digitalni svijet biti povezan s onim stvarnim. Ovo podrazumijeva fizičke objekte uronjene u digitalne otiske. Cijela proizvodnja bazirana na integriranim sustavima bit će sve rasprostranjenija širom svijeta. Svaki dio opreme posebno će znati kada će komponenta biti spremna unutar proizvodnog ili distribucijskog / opskrbnog lanca. Strojevi će automatski prilagoditi niz procesa i samostalno dovršiti završne dijelove, dok će preuzeti većinu aktivnosti koje se trenutno obavljaju ručno.

Energetska učinkovitost i decentralizacija

Klimatske promjene i nedostatak tradicionalnih resursa važni su čimbenici koji utječu na novu industrijsku revoluciju.

Korištenje obnovljivih i nuklearnih izvora mora se uzeti u razmatranje. Imajte to na umu, razvijat će se novi samoodrživi industrijski formati, stvarajući nove prilike za one aktivne u izgradnji potrebne infrastrukture.

Virtualna industrijalizacija

Nova industrijska revolucija stvorit će virtualna proizvodna postrojenja sposobna za automatski proizvesti fizičku robu. Svaki proizvodni proces bit će simuliran i provjeren na digitalni način. Samo ako će konačno rješenje biti u potpunosti prihvaćeno, njegova parametarska i digitalna matrica bit će u potpunosti učitana u sustave, a proizvodni proces će biti učinkovito i virtualno kontroliran.

Kakve posljedice će industrijska revolucija imati na stvarne proizvodne kapacitete?

Klasična poduzeća i dalje će biti prisutna na tržištima, ali glavni igrači u svakom području djelovanja sigurno će potpuno ili djelomično mijenjati svoje organizacijske sheme, svoje kompetencije i fokus na funkcionalnosti. Sigurno će se u takvom kontekstu pojaviti novi akteri, namećući iznenađujuće nove metode i poslovne modele. Tehnološke inovacije povezane s internetom i pametnim telefonima nisu bile uspješne slučajno, već zato što su pokrile složeniju društvenu potrebu. Više ili manje isto će se dogoditi tijekom industrijske revolucije, koja će donijeti ekstremne izazove za one koji su trenutno aktivni na tržištu.

Ritam promjena ovisi o prirodi svake industrije posebno.

Koliko bi Europa trebala ulagati da se zadrži na vrhu?

• Njemačka, Irska, Austrija, Švedska i Finska zemlje su s visokim stupnjem fleksibilnosti i inovacije te velikim proizvodnim kapacitetom.
• Nizozemska, Belgija, Danska, UK i Francuska zemlje su s visokim stupnjem fleksibilnosti i inovacije, ali smanjenim proizvodnim kapacitetom.

Češka, Slovačka, Mađarska, Slovenija, Litva, Italija, Estonija, Poljska, Rumunjska, Hrvatska, Bugarska smatraju se tradicionalnim partnerima, dok se Španjolska i Portugal smatraju neodlučnima.