Metalizacija – idealna tehnologija za najbolju antikorozivnu zaštitu
08.10.2018

Metalizacija osigurava antikorozivnu zaštitu i produžava vijek trajanja serija proizvoda koji su obično izloženi nepovoljnim okolišnim i radnim uslovima. 

U današnje vrijeme postoji nekoliko tehnika metalizacije, ali se sve mogu grupirati u glavne 2 velike kategorije. Prva uključuje rješenja za završnu obradu, dekoraciju i antikorozivne svrhe, a druga se sastoji od tehnologija namijenjenih da osiguraju otpornost dijelova tokom vremena ili da stvore termalne barijere gdje je potrebno. 

Metalizacija je preporučeno rješenje za serije antikorozivnih primjena ili za tehnološke, kakve su potrebne u naftnoj i gasnoj industriji, u petrohemijskoj oblasti ili u pomorskom domenu. 

Kako funkcioniše termalno prskanje? 

Sve metode metalizacije podrazumijevaju prekrivanje površine rastopljenim metalnim česticama koje bi trebale stvoriti zaštitni premaz pri čemu prianjaju na površinu na koju su termalno napršene. Za potrebe topljenja, potreban je izvor zagrijavanja zajedno s materijalom koji će se prskati i metodom za projektovanje rastopljenih čestica. Kada dotaknu površinu koja treba biti tretirana, čestice se očvršćavaju i mehanički prianjaju najprije na prvi sloj prekrivene površine, a zatim između sebe, gradeći antikorozivnu zaštitu. 

S obzirom na činjenicu da energija potrebna za zagrijavanje čestica nije relevantna u poređenju s onom potrebnom za prskanje, tokom metalizacije se samo mala količina toplote prenosi na površinu koja se obrađuje. Sve dok su razlike temperature između napršanih čestica i dijela koji se tretira nerelevantne, ne postoji rizik od termalne deformacije kao što bi bilo u slučaju galvanizacije.

Plamenski sistemi prskanja obično su opcija kada se žele postići specifični nivoi antikorozivne zaštite. U njihovom slučaju žica se provlači kroz plamenski sistem kako bi se rastopila i potom napršila na površinu koja se štiti. Kroz mlaznicu opreme snažan protok zraka se potiskuje radi atomizacije i prskanja rastopljenih čestica. Prenos žice se obično obezbjeđuje zračnim motorom i reduktorom koji su dio pištolja opreme. Mogu se koristiti žice od 1,6 mm do 4,76 mm. 

U slučaju metalizacionih sistema električnog luka, dvije električno nabijene žice se manipulišu na takav način da će konvergirati u nekoj tački stvarajući električni luk. Zračna mlaznica će atomizirati čestice i naprs̆ati ih na površinu koja se tretira. Prenos žice kroz sistem obavlja se uz pomoć zračnog ili električnog motora i pravilno sklopljenog reduktora. 

Odabir jedne ili druge metode metalizacije zavisi od svakog projekta posebno. Na primjer, zaštite stvorene sistemima prskanja električnim lukom uz upotrebu aluminijskih žica su 2,5 puta adhezivnije od onih stvorenih metodom plamenskog prskanja. Izbor uzima u obzir i druge aspekte kao što su: skladišni kapacitet, lakoća rukovanja, sigurnost, troškovi i vrijeme održavanja, željena završna obrada i nivo automatizacije procesa. 

Efikasnost zaštita stvorenih kroz metalizaciju 

Sâm proces termalnog prskanja zapravo nije nov. Tehnologija je postala izuzetno efikasna u velikoj mjeri tokom 90-ih, kada je korištena u seriji zaštitnih primjena od gasnih turbina do metalnih klupa u parkovima. Kada je riječ o zaštiti čeličnih konstrukcija, metalizacija je najbolje i najpreporučljivije rješenje jer nudi 20 godina garancije za sve obrađene dijelove čak i ako su izloženi agresivnim radnim uslovima poput onih u pomorskoj industriji i drugim sličnim domenima. 

Metalizacija se obično izvodi koristeći Cink, Aluminij ili legure (85% Zn i 15% Al). Odabir pravog materijala zasniva se na seriji okolišnih aspekata (korozivna atmosfera, temperatura itd.), pravnim specifikacijama i normama na snazi, očekivanjima vijeka trajanja obrađenih dijelova, željenom stepenu adhezije, dostupnosti materijala za prekrivanje. 

Kao opće pravilo, Cink zaštita se uglavnom koristi u slučaju primjena gdje su očekivanja vezana za antikorozivnu zaštitu niska (na primjer: vodeni rezervoari, neki mostovi i metalne konstrukcije uopšte). Aluminij se obično koristi u situacijama gdje postoji velika potreba za antikorozivnom zaštitom (na primjer kada su dijelovi izloženi slanoj vodi ili agresivnim djelovanjima). 

Štaviše, Aluminij se koristi u slučaju primjena s visokim temperaturama kao što su one u offshore projektima ili u naftnoj i gasnoj industriji. 

Legure se koriste kada je otpornost na koroziju Cinka dozvoljena granica za dio koji se obrađuje. 

Za svrhe završne obrade, drugi materijali i legure mogu postati opcije – Bakar, Aluminijska bronza, Fosfor – bronza.