Metalizacija – idealna tehnologija za najbolju antikorozivnu zaštitu
08.10.2018
Metalizacija osigurava antikorozivnu zaštitu i produljuje vijek trajanja niza proizvoda koji su obično izloženi neprijateljskim okolišnim i radnim uvjetima.
Danas postoji nekoliko tehnika metalizacije, ali se sve uglavnom mogu svrstati u 2 velike kategorije. Prva uključuje rješenja za završnu obradu, dekoraciju i antikorozivne svrhe, a druga se sastoji od tehnologija namijenjenih osiguravanju dugotrajne otpornosti dijelova ili stvaranju toplinskih barijera gdje je potrebno.
Metalizacija je preporučeno rješenje za niz antikorozivnih ili tehnoloških primjena, kao što su potrebne u naftnoj i plinskoj industriji, u petro-kemijskom području ili u pomorskom sektoru.
Kako funkcionira toplinsko prskanje?
Sve metode metalizacije podrazumijevaju prekrivanje područja rastaljenim metalnim česticama koje bi trebale stvoriti zaštitni premaz pri prianjanju na površinu na koju su termički raspršene. Za potrebe taljenja potreban je izvor topline zajedno s materijalom za prskanje i metodom za projiciranje rastaljenih čestica. Pri dodiru s površinom koju treba obraditi čestice se učvršćuju i mehanički prianjaju najprije na prvi sloj prekrivenog područja, a potom međusobno, stvarajući antikorozivnu zaštitu.
S obzirom na to da energija potrebna za zagrijavanje čestica nije relevantna u usporedbi s onom potrebnom za prskanje, tijekom metalizacije se na površinu koja se obrađuje prenosi samo mala količina topline. Sve dok su razlike u temperaturi između raspršenih čestica i dijela koji se obrađuje zanemarive, nema rizika od toplinske deformacije kao što bi bilo u slučaju pocinčavanja.
Sustavi za plameno prskanje obično su opcija kada se žele postići specifične razine antikorozivne zaštite. U njihovom slučaju žica se provodi kroz sustav plamena kako bi se rastopila i potom raspršila na površinu koju treba zaštititi. Kroz mlaznicu opreme potiskuje se snažan protok zraka radi atomizacije i raspršivanja rastaljenih čestica. Prijenos žice obično osiguravaju zračni motor i mjenjač koji su dio pištolja opreme. Mogu se koristiti žice od 1,6 mm do 4,76 mm.
U slučaju sustava metalizacije električnim lukom, dvije električno nabijene žice upravljaju se tako da u jednoj točki konvergiraju stvarajući električni luk. Zračna mlaznica će atomizirati čestice i raspršiti ih na površinu koju treba obraditi. Prijenos žice kroz sustav obavlja se uz pomoć zračnog ili električnog motora i pravilno sastavljenog mjenjača.
Odabir jedne ili druge metode metalizacije ovisi o svakom projektu posebno. Na primjer, zaštite stvorene sustavima za raspršivanje električnim lukom pri korištenju aluminijskih žica 2,5 su puta adhezivnije od onih stvorenih korištenjem metode plamenog prskanja. Izbor uzima u obzir i druge aspekte kao što su: kapacitet skladištenja, jednostavnost rukovanja, sigurnost, troškovi i vrijeme održavanja, željena završna obrada i stupanj automatizacije procesa.
Učinkovitost zaštita stvorenih metalizacijom
Sâm proces toplinskog prskanja nije nov. Tehnologija je postala iznimno učinkovita u velikim razmjerima tijekom 90-ih, kada je korištena u nizu zaštitnih primjena od plinskih turbina do metalnih klupa u parkovima. Kada je riječ o zaštiti čeličnih konstrukcija, metalizacija je najbolje i najpreporučljivije rješenje jer nudi 20 godina jamstva za sve obrađene dijelove čak i ako su izloženi agresivnim radnim uvjetima poput onih u pomorskoj industriji i drugim sličnim područjima.
Metalizacija se obično provodi korištenjem cinka, aluminija ili legura (85% Zn i 15% Al). Odabir pravog materijala temelji se na nizu okolišnih aspekata (korozivna atmosfera, temperatura itd.), zakonskim specifikacijama i važećim normama, očekivanom vijeku trajanja obrađenih dijelova, željenom stupnju adhezije, dostupnosti materijala za prekrivanje.
Kao opće pravilo, zaštita cinkom uglavnom se koristi u slučajevima gdje su očekivanja vezana uz antikorozivnu zaštitu niska (na primjer: spremnici za vodu, neki mostovi i metalne konstrukcije općenito). Aluminij se obično koristi u situacijama u kojima postoji velika potreba za antikorozivnom zaštitom (na primjer kada su dijelovi izloženi slanoj vodi ili agresivnim utjecajima).
Štoviše, aluminij se koristi u slučajevima primjena pri visokim temperaturama poput onih u offshore projektima ili u naftnoj i plinskoj industriji.
Legure se koriste kada je otpornost na koroziju cinka dopuštena granica za dio koji se obrađuje.
Za potrebe završne obrade, drugi materijali i legure mogu postati opcije – bakar, aluminijska bronca, fosforna bronca.
